Klasnično, tracionalno nimfiranje, (uzvodno) može biti odličan izbor u mnogim situacijama na vodi. Svaki iskusni mušičar zna „čitati” rijeku, što podrazumijeva da poprilično poznaje entomologiju i stanište riba, odnosno mjesto gdje se riba nalazi, baciti svoju nimfu na pravo mjesto, otkriti uzimanje i udariti pravovremnu kontru i uhvatiti ribu. Mnogi mušičari će (sa pravom ili ne) tvrditi da nimfarenje zahtijeva najviši stepen vještine, ali se mi sa ovim ne bi složili jer mušičar „dry fly” tehnikom takođe najčešće ne može vidjeti ribu, već je samo loviti na bazi pretpostavke i znanja čime se ona hrani u datom trenutku.
Zašto je onda nimfiranje, tolika misterija kako za početnike, tako i za mušičare koji uglavnom koriste „dry fly” tehniku? Odakle toliko nerazumjevanja kod mušičara za ovu ribolovnu tehniku?
Jedan od najvjerovatnih razloga je taj što većina mušičara svoje znanje i iskustvo temelji na mirnijim djelovima rijeka gdje je moguće vizuelano posmatrati hranjenje i podizanje, odnosno lociranje ribe. Ribolovci samo slijede logiku. Stižu do rijeke, vide ribu kako se diže (klobuk), pokušavaju osmatrati šta riba uzima i pokušavaju da odaberu pravu (suvu) mušicu, a zatim najbolje što mogu, zabacuju na mjesto gdje se riba „javlja” - hrani. U usporenijim djelovima rječnog toka, ribe imaju sve vrijeme ovoga svijeta da provjeravaju našu vještačku imitaciju pa će i najmanji nedostatak poput loše vezanog čvora, ili lošeg zabačaja sa praskom ili glasnim gaženjem vode drastično umanjiti učinkovitost našeg ribolova.
Za mnoge, ključ uspješnosti u ribolovu leži upravo na odabiru mamca, odnosno hrane kojom se u datom trenutku riba najviše hrani. Ako znamo da je procenat hrane kojom se salmonidne ribe hrane gotovo 80 odsto nalazi ispod vode, onda moramo podrobno razmisliti o našoj cjelokupnoj učinkovitosti.
U prirodi, nimfa je dio životnog ciklusa vodene mušice. Nimfa živi u vodi, a od mjesta gdje živi, zavisi i naša vještačka kreacija nimfe. Neke nimfe se jednostavno prilijepe za dno kamena, a druge u korito rijeke. U nekom se trenutku godine (vremenski termin zavisi od vrste) ove nimfe izdižu se na površinu i izlijegu poput odraslih muva. Pastrmke i lipljen se upravo obilato hrane nimfama.
Nimfiranje uzvodno uključuje kasting - „bacanje imitacije nimfe” uzvodno, a zatim dopuštajući vještačkoj kreaciji da se spusti niz tok u pravcu prema mušičaru.

Nimfarenje ili mušičarenje nimfom možemo podijeliti na dvije vrste, kategorije: klasično i nimfarenje „na viđeno”.

Vidjeti ribu, znači posmatrati ribu koja se hrani nimfama i ponuditi našu vještačku imitaciju baš toj viđenoj ribi. To je uobičajeno kada se riba lovi u bistrim rijekama, na kojima je vidljivost dobra. Međutim, na mnogim rijekama i potocima čak ni uz upotrebu kvalitetnih polarizacionih naočara to jednostavno nije moguće zbog konfiguracije i sastava tla ispod površine vode.
Dakle, u situacijama kada se riba ne vidi, mušičar mora sa (velikim) znanjem predvidjeti gdje se riba nalazi u vodi, vodeći računa o brzini vode – struji, zatim, konfiguraciji dna – kamen, mulj, trava ili drugo, znati odrediti pravu dubinu i tome slično. Da bi u ovakvoj situaciji nimfa bila učinkovita – odnosno lovna, mora biti plasirana u željenom smjeru i tačnoj dubini kako bi primamila ribu.
Mjesta gdje je voda poprilično spora, po pravilu nijesu najpogodnija za nimfarenje, takvi djelovi rijeka su mnogo bolji za ribolov na suvu/mokru mušicu. Razlog je što se nimfa na takvim mjestima ne može kretati kroz vodu na način koji bi mogli u potpunosti oponašali prirodni stadijum mušice. U sporoj vodi naša vještačka kreacija će veoma često jednostavno potonuti do samog dna i kao takva najčešće neće zainteresovati aktivnost ribe. Zato, postoji mogućnost da nimfi damo neki pokret u obliku povlačenja kako bi je odvojili od korita vode. Ovo može biti vrlo učinkovito. Međutim, često ćete morati zabaciti nimfu duboko u samo dno korita rijeke i za ovo će vam biti potrebno malo više treninga, ali i znanja. Takvi zabačaji moraju biti precizni, a vi stalno biti u kontaktu sa nimfom i udariti i na najmanji pokret koji osjetite na predvezu. Načini i metode koji se koriste u ovakvim, ali i mnogim drugim specifičnim slučajevima i upotreba određenih materijala i pribora stvorili su nekoliko poznatih stilova u nimfarenju poput „češkog”, „francuskog”, „bosanskog” i mnogih drugih.
S.B.M.

---